098/161 9380 [email protected]

ŽELJKO KAVRAN – U ŽIVOTU TREBA POSTAVITI VISOKE CILJEVE

Svjetsko rukometno prvenstvo koje su ove godine ugostili Njemačka i Danska bilo je dobar povod da tribina „Čakovečke sportske legende“ koju organiziraju Zajednica sportskih udruga Čakovca i Međimursko veleučilište bude u znaku rukometa. A za to je najviše zaslužan bio dugogodišnji rukometaš, ali i čakovečki te hrvatski rukometni djelatnik Željko Kavran. Treći gost tribine koju moderiraju studenti MEV-a u sklopu kolegija Povijest sporta pokazao se kao izuzetno zahvalan i zanimljiv sugovornik. Nakon što je podsjetio na svoje igračke početke i mladim generacijama objasnio kako se nekad rukomet igrao u kopačkama na lešu, a tek onda na vanjskim asfaltnim igralištima Kavran je kazao kako su takve podloge bile krive za brojne ozljede zbog kojih je ozbiljno razmišljao da ga napusti. No, ni jedna od tih ozljeda nije ga uspjela udaljiti od njemu najdražeg sporta. Mladim studentima MEV-a ipak je puno poznatije bilo Kavranovo djelovanje na čelu čakovečkog rukometnog kluba, a kasnije i za kormilom Hrvatskog rukometnog saveza. Najuspješniji predsjednik jednog hrvatskog sportskog saveza na čelu HRS-a proveo je 13 godina, a naša nacionalna vrsta za to je vrijeme osvojila, između ostalog, dvije zlatne olimpijske i jednu svjetsku medalju. Naglasio je kako je tu bilo i još srebra i bronci te da je osvajanje svake od tih kolajni imalo svoju priču i svoju draž.

Odgovarajući na pitanje na što je najviše ponosan tijekom tih godina istaknuo je jedinstvenu kadetsku ligu te sustav praćenja mladih igrača koji je kasnije producirao imena poput Balića, Lackovića, Šege, Krajačića te mnogih drugih. „Mi smo taj sustav osmislili, a Francuzi su ga prekopirali i sada ga savršeno primjenjuju“ izjavio je tom prilikom. Čakovečka rukometna priča i rezultati Perutine Pipo IPC na domaćoj i europskoj sceni posebna su priča za Kavrana. „Bilo je utakmica kada je dvorana Graditeljske škole bila premala i kada su gledatelji ostali vani. To dovoljno govori o onome što je rukomet tada značio našem gradu i kraju“ izjavio je. Kroz brojne priče i anegdote podsjetio je na najveće dosege zlatne generacije naših rukometaša, a osvrnuo se i na posljednji rezultat Červarove vrste na Svjetskom prvenstvu. O odlasku s čelnog mjesta nacionalnog rukometnog saveza uoči svjetske rukometne smotre 2009. kojoj je Hrvatska bila domaćin kazao je kako mu ipak nakon svega sve one medalje i postavljanje temelja rada s mladima nitko ne može oduzeti. Studenti su imali puno pitanja, komentara i vlastitog mišljenja pa je tribina u izuzetnoj dinamici umjesto 45 trajala više od 90 minuta, ali svi su imali jedan zaključak – Kauboji su mogli u Njemačkoj i Danskoj u borbu za medalje. Glavna prepreka na tom putu pokazala se loša igra protiv Brazila i igra bez vratara koju je forsirao izbornik Červara. Gostovanje na tribini Željko Kavran iskoristio je i za davanje savjeta. „Postavite si visoke ciljeve u životu i preispitujte sebe, nemojte za svoje pogreške kriviti druge. Prvo pogledajte prema ogledalu i tako ćete uvijek moći ići naprijed“ poručio je studentima.

Inače, tribinu “Čakovečke sportske legende” Zajednica sportskih udruga Čakovca je pokrenula prije dvije godine s ciljem podsjećanja javnosti na sportske zasluge određenih pojedinaca, ali i kao način da se Grad zahvali tim pojedincima za sve ono što su učinili na promociji sporta i Čakovca. Da bi osoba mogla biti predstavljena na tribini “Čakovečke sportske legende”, uz to što je napravila neki nacionalni rezultat, morala bi zadovoljiti jedan od dva uvjeta – živjela je (ili još živi) na područja grada ili je bila član sportskog kolektiva iz Čakovca.