Povijest sporta u Čakovcu

Razvoj tjelesnog vježbanja i sporta u Čakovcu

OSNIVANJE ČAKOVEČKOG SOKOLA

Čakovečko Sokolsko društvo organizira se početkom 1920. godine. Njegovi članovi sudjeluju na II. svesokolskom sletu u Osijeku koji je održan 19. lipnja 1921. godine. Sokolsko društvo u Čakovcu postoji, ali gotovo deset godina ne izlazi iz anonimnosti. Tek krajem 1928. godine počinje aktivnije djelovati. Tako je 1929. godine održana godišnja skupština Sokolskog društva u Čakovcu. Starosta je dr. Ivan Novak, podstaroste dr. A. Blažić i dr. Jerko Franetović, prosvjetar dr. Miljenko Svoboda, a načelnik Miroslav Iskra. Prva javna i masovna manifestacija Sokolskih društva Međimurja, u kojoj su sudjelovala sva dotadašnja sokolska društva Međimurja, organizirana je u Kotoribi 6. i 7. rujna 1930. godine. Ta manifestacija označavala je i dostignuće polugodišnjeg rada Sokolskih družina Međimurja (s izuzetkom Čakovca koji postoji dulje). Sokolska društva 1930. godine doživljavaju reorganizaciju. Cilj je bio što veće populariziranje sokolstva. Dosad su Čakovečki sokoli administrativno pripadali pod sokolsku župu u Mariboru, a nakon reorganizacije sokolskoj župi u Varaždinu koja nije odmah samostalno stala na noge. Ona je osnovana tek 18. prosinca kada je donijeta konačna odluka o osnivanju sokolske župe u Varaždinu.

GRADNJA SOKOLSKOG DOMA

Gradnja Sokolskog doma u Čakovcu počinje početkom 1931. godine. To je današnja dvorana Marijan Zadravec – Macan. Taj je dom uz sportsku dvoranu kod Učiteljske škole prva sportska dvorana u Čakovcu koja je bila otvorena i pristupačna širem krugu građana. Odigrala je značajnu ulogu u razvoju sporta u Čakovcu. Sokolstvo je u Međimurju dobilo zamaha te je osnovano preko pedeset sokolskih društava širom Međimurja. Sokolsko društvo je time postao značajna komponenta sportskog i političkog života u Međimurju. Akcija prikupljanja dobrovoljnih priloga u Čakovcu dosad je bila uspješna, a građani su tijekom dva tjedna za gradnju Sokolskog doma darovali 200 000 dinara. Osigurana je i besplatna drvena građa i sav drveni materijal potreban za gradnju.

Godine 1935. dom je stavljen pod krov i najgrublji građevinski radovi su završeni. Za cijelu gradnju bilo je predviđen trošak od 750 000 dinara. Zemljište je besplatno dodijelila općina, a glavni teret izgradnje snosili su građani Čakovca. Sokolstvo, zahvaljujući reorganizaciji 1931. godine bilježi niz uspjeha te niz javnih manifestacija. To je najrašireniji oblik tjelovježbenih aktivnosti u Međimurju. Poticano političkim motivima, sokolstvo je po masovnosti uvjerljivo pokret broj jedan. Tako je 27. rujna. 1932. godine na igralištu Čakovečkog sportskog kluba (danas je to stadion Mladosti) poslije podne bio veliki sokolski slet Čakovečkog sokolskog društva. Sletu je prisustvovalo veliko mnoštvo mještana i radoznalaca iz okolice. Prva je nastupila sokolska konjica, a zatim slijede djeca. Pored ostalih vježbi djeca su izvela prašku vježbu koju su kasnije izveli i odrasli sokolaši. Na kraju sleta prikazane su vježbe na spravama. Sokolski slet je uspio, a vježbači su pokazali dobru uvježbanost, tjelesnu spremu i spretnost.

SLET POD ELEKTRIČNOM RASVJETOM

Predviđeno je da se drugi po redu veliki slet sokola održi u Čakovcu 2. i 3. lipnja 1934. godine. Čakovec je izabran prvenstveno iz političkih razloga te zbog posebnosti – slet će se održati u noći, pod električnom rasvjetom, što je u to vrijeme bilo vrlo atraktivno. Slet je održan na igralištu ČŠK-a na kojemu je već odigran niz nogometnih i hazena utakmica pod električnom rasvjetom. Na spomenutom sletu nastupilo je preko 600 naraštajaca iz Hrvatskog zagorja obučenih u sokolske uniforme i narodne nošnje. Iste te godine u Zagrebu je održan veliki jugoslavenski slet. Pred sam slet organiziran je i poseban vlak iz Čakovca. On će povesti 900 sokola Varaždinske sokolske župe, a ostali će doći u Zagreb preko Koprivnice. Sve je ozbiljno organizirano, a iz Varaždinske sokolske župe je u Zagrebu sudjelovalo oko 2 100 članova.

TJELOVJEŽBA U ČAKOVEČKIM OSNOVNIM ŠKOLAMA

Na razvoj tjelovježbe i školstva u Čakovcu i Međimurju veliki su utjecaj imali povijesni uvjeti i društvena klima u tom razdoblju. Nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe Međimurje je ponovno pripalo Ugarskoj, što je nesumnjivo utjecalo na kulturni, društveni i sportski život Čakovca, a samim time i cijelog Međimurja. Podređujući potrebe nametnute mađarizacije, djelovalo se na ubrzani razvoj školstva. Godine 1879. Mađari osnivaju učiteljsku školu (preparandija), a nastava se u početku održavala u čakovečkom starom gradu, sve do 1888. godine kad je sagrađena nova školska zgrada sa svim potrebnim prostorijama za održavanje nastave.

U početku se zgrada sastojala samo od prvog dijela, a zgrada današnje II. osnovne škole s hodnikom koji ih spaja u integralni objekat nadograđena je kasnije. Nekoliko godina nakon otvorenja zgrade u blizini je izgrađena dvorana za tjelesno vježbanje. To je za Međimurje značajno iz razloga što je to prva sportska dvorana i sve do tridesetih godina dvadesetog stoljeća nije bilo novih, tj. sve do izgradnje Sokolske dvorane u 15-ak kilometara od Čakovca udaljenom Murskom Središću, koja je otvorena 15. listopada 1933. godine. Na svečanoj proslavi povodom 25 godina rada Učiteljske škole u Čakovcu, koja je održana 6. rujna 1904. godine, izdana je i knjiga koja govori o dotadašnjem radu škole. Nažalost, knjiga je pronađena pomalo uništena i bez prve korice tako da je naslov nepoznat. Preostali dio knjige sačuvan je i sadrži sve podatke sa svim naslovima, slikama, skicama i nacrtima. Knjiga je napisana na 157 stranica raspoređenih u 15 poglavlja koja sadrže podatke o nastanku i radu škole, gradnji novih objekata, o sportskim aktivnostima i nastavi tjelesnog odgoja, o inventaru sportske dvorane kao i o nastavnicima koji su predavali u to vrijeme. Jedino ovdje nalazimo podatak da je sportska dvorana sagrađena 1890. godine, dok u svim ostalim radovima ne stoji taj podatak već se samo govori da je dvorana sagrađena nekoliko godina nakon izgradnje školske zgrade. Prema tim podatcima izgradnja sportske dvorane izgradnja stajala je 7 000, a sprave koje su kupljene za potrebe tjelovježbe stajale su dodatnih 1 400 forinti. Te je godine iza dvorane izravnat teren za ljetnu tjelovježbu koji je ujedno i prvi otvoreni sportski objekat izgrađen za tu svrhu. To je igralište zadržalo svoju namjenu sve do danas s time da je u neposrednoj blizini nadograđen cijeli sportski park.

U sklopu škole djelovao je internat koji je 1893. godine imao 32 svoja štićenika. Svi su oni spomenute godine sudjelovali u Budimpešti na državnom prvenstvu učenika. Zna se da je žiri natjecanja dodijelio učitelju tjelesnog priznanje za njegov rad te da su dva učenika škole osvojila srebrne medalje. Ne spominju se imena osvajača medalje kao ni discipline u kojoj su osvojene medalje. Prvi učitelj tjelesnog u to vrijeme, ujedno i učitelj koji je bio na tom prvenstvu i koji je zaslužan za osvojene medalje, bio je Grezlo Janos koji je 1893. godine premješten iz Čakovca , a do tog je vremena vodio nastavu tjelesnog odgoja. Na njegovo je mjesto iste godine u Čakovec došao Gaal Imre koji se, prije nego se počeo baviti učenjem tjelesnog, bavio i podučavanjem likovnog odgoja. Gaal Imre je 1894. godine ujedno i voditelj Gimnastičkog kluba u Čakovcu, međutim tu se nije dugo zadržao te je tijekom te godine već napustio Čakovec.

Umjesto njega na mjesto predavača tjelesnog odgoja došao je Dekany Mihaly koji je kasnije postao i direktor Učiteljske škole te aktivan sportski radnik u gradu. Preuzeo je mjesto starješine Gimnastičkog društva u Čakovcu, koje se pored gimnastike bavilo i mačevanjem, a 1904. godine postao je i predsjednik Klizačkog društva u Čakovcu. U svibnju 1896. godine, zajedno s učenicima drugih čakovečkih škola, u gradskom su parku održane sportske vježbe, a 31. svibnja iste godine 50 učenika internata, zajedno s nastavnikom i direktorom škole, krenulo je u Budim na državno prvenstvo gdje su tri učenika osvojila prva mjesta u svojim disciplinama. Ne spominju se imena učenika ni discipline. Štićenici internata su svoje znanje i umijeće prikazali i pred čakovečkom publikom, a 11. lipnja 1900. godine po naredbi Ministarstva i općeg obrazovanja načinili su i veće sportsko natjecanje. U Budimpešti 1901. godine organizirano je državno omladinsko prvenstvo na kojem je internat primio dvije diplome, a u ekipnim natjecanjima osvojeno je 15 brončanih medalja.

Imanja internata i škole koja su potrebna za provođenje nastave tjelesnog odgoja sastoje se od parka i mjesta za ljetnu tjelovježbu. U jednom dijelu parka je tenisko igralište pored kojeg se nalazi kuglana na otvorenom. U glavnoj zgradi posebno se ističe gimnastička dvorana čije su unutarnje mjere: dužina 17,84, širina 8,84, visina 7,75 metara. Ukupna površina je 158,06 m², u dvoranu vodi jedno predsoblje, a sa svake strane dvorane su svlačionice. Oprema se sastoji od 48 buzdovana, 2 razboja, vratila, 50 pari jednoručnih utega, 29 željeznih motki, 4 strunjače, konja, 2 kozlića, karika, konopca za penjanje, konopca za navlačenje, konopca za njihanje, 6 odskočnih dasaka, 4 lopte, 6 jarbola za penjanje. Govori se i o priboru za učenje tjelesnog odgoja, a sastoji se od drvenih i željeznih štapova, buzdovana, koplja, utega, drvenih pušaka, konja, kozlića, sprava za skok u vis, razboja, vratila, strunjača, konopca za penjanje itd. Vidi se da je škola dobro opremljena i da su osigurani svi uvjeti za provođenje nastave. Prema rasporedu sati koji je objavljen za školsku godinu 1903./1904. vidi se da se nastava tjelesnog odgoja održavala dva puta tjedno po sat dnevno i to za učenike od prvog do četvrtog razreda. Za izvanredne polaznike koji su imali smanjeni broj sati i samo neke predmete, tjelesni odgoj je također obvezatan predmet za sva godišta i to po dva sata tjedno. U to je vrijeme Učiteljska škola bila isključivo školska ustanova za mušku djecu, ali iz popisa polaznika u 1904. godini vidi se da je od 53 polaznika nastave u sva četiri godišta bilo i 15 učenica, no da li su i na koji način pohađale nastavu tjelesnog odgoja, nije poznato.

RAZVOJ SPORTA

STOLNI TENIS

Godina 1925. važna je za stolnoteniski sport u jugoslavenskim okvirima. Čakovec je uz Sentu, Sombor i Mursku Sobotu začetnik ove igre celuloidnom lopticom. Također su i začetnici jugoslavenske kvalitete u tom sportu. U nizu putovanja po Mađarskoj, u Budimpešti, Čakovčanin Geza Legenstein upoznao se sa stolnim tenisom te je taj sport doveo u Čakovec. U Mađarskoj je Geza nabavio i knjigu o stolnom tenisu kojoj je autor dr. Daniel Pecsi koji je u to vrijeme jedan od najboljih stolnotenisača Mađarske (član reprezentacije koja je u Londonu 1926. godine prvi momčadski prvak svijeta). Prvi stolnoteniski stol načinio je u Čakovcu Mijo Hollemberger, čakovečki stolar i tapetar. To je prema riječima Geze Legensteina dobar i masivan stol, dok je rekete i loptice nabavio kod Kaudersa u Zagrebu koji je mnogo pripomogao razvoju stolnog tenisa jer je nabavljao potrebne rekvizite. Geza je pak stalno inzistirao da se preko novina što više piše o stolnom tenisu. Tako je Geza sa svojom suprugom počeo igrati stolni tenis. Uskoro je stolni tenis u Čakovcu dobio nove prijatelje. U Čakovcu se stolni tenis igra u čuvenoj Legensteinovoj dvorani Royal. Međusobni susreti stolnotenisača Čakovca i Murske Sobote su česti, a za Čakovčane u prvim danima stolnog tenisa nastupaju bračni par Geza i Elizabeta Legenstein, Nyiri i Habijanec. Uloga Geze Legensteina i njegovih sljedbenika je tim važnija za razvoj stolnog tenisa što Legensteina nije nitko učio igrati tu igru. On je samouk i njegova skupljena iskustva igrajući s njim koristili su mnogi njegovi sljedbenici, kako u Čakovcu tako i u drugim mjestima. Čakovečki stolnotenisači mogu s ponosom nastavljati tradicije ovog sporta. STK Čakovec može se smatrati jednim od najstarijih klubova tog sporta u Jugoslaviji jer kontinuirano nastavlja tradicije stolnoteniske sekcije Čakovečkog športskog kluba. Svoju snagu Čakovčani su htjeli isprobati i na jačim turnirima pa se traže protivnici da bi se dokazala kvaliteta, da bi se čakovečki znalci ove igre iskazali.

TENIS

Prvo su se tenisom počeli baviti pripadnici elite, građanske klase, a bosonoga mlađarija sakupljala je lopte. Od tih bosonogih sakupljača lopti izrasli su najbolji tenisači što ih je Čakovec ikada imao, najbolji tenisači Jugoslavije. Prema pričanju Geze Legensteina, prvi početci tenisa bili su rekreativnog karaktera. Bogatuni su se bavili tenisom jer je to bilo šik da ispune nekim sadržajem slobodno vrijeme, da se zabavljaju. No, dolaskom na scenu bosonogih koji su u pauzama rekreativaca igrali tenis, tenis poprima natjecateljski karakter i time je era kvalitetnog jugoslavenskog tenisa počela. Godine 1926. s ozbiljnim radom počinje i teniska sekcija ČŠK-a i gradnja prvog teniskog igrališta u Čakovcu. Početci organiziranog tenisa u Čakovcu vezani su također uz ličnost Geze Legensteina. Najistaknutiji teniski pregalac i suosnivač je zaslužni dr. Jerko Franetović, dugogodišnji predsjednik ČŠK-a.

Najprije su se tenisom počeli baviti bogatiji građani i oficiri radi razonode i rekreacije, no kasnije je počelo ozbiljnije. Zanimljiva je i gradnja prvog pravog igrališta koje se nalazilo na istoj lokaciji gdje se nalazi i danas. Gradnja je počela bez novaca, a predračun za gradnju je iznosio 18 000 dinara. Iako još nije bilo dinara, počelo se s gradnjom. Radnici su počeli raditi, voziti leš, koristi se stara cigla upravo srušene čakovečke žitnice. Nakon prvih pet dana, kada se posao razmahao tvorničari su dali prve priloge te je skupljeno svih 18 000 dinara koji su utrošeni, a gradnja još nije završena. Pregledom poslovanja utvrđeno je da je u predračunu došlo do zabune u zbrajanju, no tvorničari i ostali građani imali su razumijevanja te je igralište ipak bilo dovršeno zajedno s ogradom i dva paralelna igrališta, kao i s predviđenim prostorom za treće igralište. Prvi turnir na kojemu su nastupili Čakovčani održan je u Celju gdje je u prvom susretu zabilježena i prva pobjeda, što im je dalo daljnji polet.

Franjo Punčec

Godina 1930. zaista je prijelomna. Jedan od sakupljača lopti, čakovčanin rođen u Novom marofu Franjo Punčec već 1930. godine zamjenjuje sakupljanje lopti teniskim reketom. Naime, u početku kada su „veliki“ igrali, „malci“ su sakupljali lopte, a u pauzama igrali tenis drvenim lopaticama-reketima koje su sami načinili. Imitirali su starije. Prema riječima Geze Legensteina zahvaljujući tome plejada sada još budućih tenisača imala je izvanredan udarac i lijep stil. Drvo je iziskivalo veće napore, jači zamah, a navika udarca je ostala. Između ostalih, Franjo Punčec se istakao igrajući drvenim reketom. To je bilo presudno u prvim fazama razvoja Punčeca. Drugi, možda najvažniji trenutak, je odlazak teniske sekcije ČŠK-a u Zagreb na odigravanje susreta državnog prvenstva, gdje je ATK iz Zagreba pobijedio ČŠK 8:1, a jedini bod Čakovčanima donio je Franjo Punčec pobijedivši Mr. Bullocka, prvog igrača ATK-a Zagreb 6:3 i 7:5. Ovaj turnir je značajan za Punčecovu karijeru jer je otkriven kao daroviti igrač. To će mu pomoći u daljnjem usponu jer je u jednom susretu, u jednom dahu osvojio Zagreb. U svakom slučaju tenis polako postaje najatraktivniji sport Čakovca i 1931. godine počinje skupljati prva priznanja, ponajviše zahvaljujući kvaliteti Franje Punčeca koji će se kasnije razviti u jednog od najboljih jugoslavenskih tenisača svih vremena, koji sve više napreduje i ubrzo postaje i reprezentativac. Godina 1934. je godina kad se Punčec počinje uspinjati i na međunarodnoj sceni. Tenis Jugoslavije pomalo dobiva sve više međunarodnih priznanja, a naši tenisači postali su atraktivni i pozivani su na međunarodne teniske turneje više no ikada. Jedna od prvih velikih međunarodnih turneja naših tenisača je Egipat. Turneja počinje sredinom veljače 1934. godine. Na jednomjesečno putovanje u Egipat i Grčku idu Punčec, kao prvi reket Jugoslavije, te Palada i Franjo Kukuljević. Naš par Kukuljević-Punčec zauzima odlično treće mjesto, dok je u pojedinačnoj konkurenciji Punčec u finalu poražen od Hughesa rezultatom 4:6, 2:6, 4:6. U mjesecu rujnu počinje međunarodno prvenstvo Jugoslavije u Zagrebu. Punčec potvrđuje status favorita te osvaja tri titule: u pojedinačnoj konkurenciji, u konkurenciji parova i mješovitih parova.

NOGOMET

Prvi spomen na početke nogometne igre prema usmenoj predaji nalazimo u Čakovcu već u 1910. godini. To je ekipa Građanske škole koja je djelovala u razdoblju od 1910. do 1914. godine. Prvo čakovečko igralište bilo je na tratama, a od 1914. godine igra se na tzv. Majalesu. Godine 1910. djeluje i Csi SK (čitaj Čišk). Zabilježeni su neki od igrača koji su nastupali za Csi SK: Vekerle, Kelenić, Kemenyi, Kašaji, Bahunec, prof. Belenetzky. Godine 1912. čakovečki trgovci i obrtnici osnovali su CŠKŠK, a neki od igrača su Žabar, Đ. Novak, Franjo Šafran. Taj klub je postao kao opozicija Csi SK-u koji je bio mahom vojnički klub. Nedavna slovenska istraživanja utvrdila su da je u Prelogu postojao nogometni klub već od 1913. godine pod nazivom Omladinski nogometni klub Prelog. Te je godine nastupio u Donjoj Lendavi s tamošnjim Lendavskim Sport klubom. Najstariji slovenski klub imao je tijekom svoga postojanja drugi nastup dok su prvi nastup imali sa CŠKŠK-om. Tim nastupom je po ondašnjim propisima klub iz Donje Lendave mogao biti primljen za redovnog člana svog saveza, za što je trebao nastupiti s dva nogometna kluba koji su već bili članovi sportskog saveza. Time se vidi da su ČŠKŠK i Omladinski nogometni klub Prelog već bili članovima športskog saveza Mađarske. No, 1915. godine vlasti su zabranile nogomet. Naime, jedne nedjelje prije podne pri uređenju igrališta na tratama nastala je iznenadna oluja. Tom prilikom su se igrači koji su pripremali igralište razbježali. Udario je grom, Ladislav Weiss je smrtno stradao, dok je Sekelj doživio šok i izgubio dar govora na nekoliko dana.

Novi početak nogometa u Čakovcu

Na sreću sve je to bilo privremenog karaktera tako da se nogometna igra i dalje odvijala. Tako je zabilježeno da su čakovečki nogometaši, uglavnom polaznici Građanske škole u Čakovcu bili pješice u Varaždinu u posjetu svojim sportskim kolegama i tamo odigrali nogometnu utakmicu. Odmah po završetku Prvog svjetskog rata okupio se veći broj mladih ljudi koji su ponovno počeli igrati nogomet natječući se i braneći boje svojih još nelegaliziranih klubova. U proljeće 1919. godine mladi športaši Čakovca osnovali su sportsko društvo koje je imalo nekoliko sekcija od kojih je najvažniju ulogu imao nogomet jer je nogometni sport bio najpopularniji. Vlastitog igrališta tada još nije bilo. Prva utakmica odigrana je na pašnjaku „Jaljše“ iza gradske klaonice. Protivnik je bio Varaždinski Športski klub (VŠK) koji je bio bolji i pobijedio rezultatom 3:1. Utakmica je predstavljala pravu senzaciju i veliki broj građana okupio se da vidi novu igru koja je stjecala sve veći broj pristalica. Umjesto dresova igrači su imali tamne jednobojne košulje i crne kratke gaćice. Sljedeća utakmica odigrana je iste godine u Varaždinu, a igrači su tu već imali dresove i kopačke. Utakmica međutim nije završila jer je došlo do gužve na igralištu prije isteka regularnog vremena pa je kod rezultata 1:3 bila i prekinuta. Neki od igrača bili su Ladislav Toth, Antun Vresk, Zinger, Ivačić. Iste godine Čakovčani igraju kao gosti u Mariboru s tada uvaženim klubom SK Rote elf (crvenih jedanaest) gdje su glatko poraženi rezultatom 6:0. Ova je utakmica odigrana kao uvjet za osnivanje domaćeg sportskog kluba. Prema postojećim podatcima stvoreni su svi uvjeti za osnivanje kluba ali vlasti ipak nisu dale dozvolu. Da bi poništili ovu nerazumnu odluku, nekoliko igrača i simpatizera nogometnog sporta povezalo se sa jednom manjom grupom igrača Varaždinaca te su osnovali ŠK „Drava“ u Varaždinu u kojem je nastupalo sedam-osam igrača iz Čakovca. Godine 1919. u Zagrebu se osniva Jugoslavenski nogometni savez koji već krajem listopada broji preko sto nogometnih klubova-članova JNS-a. Prema teritorijalnoj podjeli koju je načinio JNS, Čakovec je zajedno s Krapinom, Ludbregom i Varaždinom, koji je bio središte župe, pripadao devetoj od deset nogometnih župa. Čakovečki športski klub primljen je kao član Nogometnog saveza Jugoslavije 13. travnja 1920. godine i svrstan u članstvo Zagrebačkog nogometnog podsaveza u evidenciju klubova koji su privremeno članovi saveza. Osnivačka skupština ČŠK-a održana je 24. kolovoza 1920. Klub su osnovali čakovečki mladići okupljeni dobrom većinom u Hrvatskom sokolu u Čakovcu, a tada su izabrani i privremeni organi kluba. Da se mislilo ozbiljno, vidjelo se kad je već 2. prosinca 1920. godine objavljena službena registracija prvih igrača te je klub primljen za stalnog člana JNS-a odnosno Zagrebačkog nogometnog podsaveza.

Službeni početci i prve utakmice ČŠK-a

Prva službena prijateljska utakmica odigrana je u Čakovcu na igralištu ČŠK-a 15. svibnja 1921. godine. Protivnik je bio Hrvatski nogometni klub Penkala iz Zagreba i odmah je zabilježena i prva pobjeda od 2:0. Nakon te utakmice ČŠK nastavlja s odigravanjem prijateljskih utakmica tako da su ugostili i renomiranu momčad ŠK Rapid iz Maribora i opet pobijedili s rezultatom 3:0. Rezultat je bio senzacionalan pa je vijest poslana telegramom u redakciju Novosti. Sve te utakmice bile su probe za predstojeće prvenstvo pete Varaždinske župe kojoj je dodijeljen ČŠK. Prva prvenstvena utakmica koju je ČŠK igrao odigrana je u Čakovcu 29. svibnja 1921. godine. Ugošćen je VŠK Drava koji već duže postoji i gosti na toj utakmici odnose visoku pobjedu od 7:0. Kako je prvenstvenih susreta bilo malo, u međuvremenu se odigravaju kup susreti na kojima se dosta napreduje tako da se 19. lipnja u Varaždinu igra susret između ČŠK-a i VŠK-a za titulu prvaka pete nogometne lige. Iako favorit i nadmoćan tijekom utakmice ČŠK na kraju gubi susret. Ovim prvenstvenim susretom počinje nadmetanje i rivalitet sportaša Čakovca i Varaždina.

HAZENA

Hazena, sport ženske omladine, sport je koji su izmislili Čehoslovaci, a igrao se na nogometnim terenima. Došao je u Čakovec vrlo rano. Hazena je preteča malog rukometa. Igralo se rukom, a pravila su bila slična malom rukometu. To je i prvi „ženski“ sport kojim su se masovnije bavile mlade Čakovčanke. Pisanih podataka iz tog razdoblja gotovo da i nema jer je srednjoškolskoj omladini bilo od škola i vlasti zabranjeno da se bave sportom, iako je izvjesno da je hazena-sekcija pri ČŠK-u postojala još 1924. godine. Prema pričanju starijih sportaša, hazenašice su često trenirale zajedno s nogometnom sekcijom ČŠK-a, dapače čak su se i odigravale trening-susreti. To su ujedno bili i začeci muškog velikog rukometa. Sredinom 1930. godine ozbiljno se govori o ponovnom osnivanju hazena-sekcije u sklopu Čakovečkog sportskog kluba. Pripreme su gotove, a zainteresiranih je bilo i bit će ih sve više. Ovaj ženski sport sve više osvaja omladinu širom Hrvatske i 1931. godine već niču novi klubovi. U toj zarazi sudjeluje i Čakovec. Hazena-sekcija ČŠK-a osnovana je u Čakovcu negdje u kolovozu. U to vrijeme su osnovani brojni klubovi koji će u budućnosti predstavljati protivnike Čakovčankama.

Hazena utakmica-noću!

Pravi procvat i organizirano uređenje u hazeni postignuto je 1932. godine. Reorganizacija hazene u Čakovcu izvršena je u mjesecu srpnju. Za referenta hazena-sekcije ČŠK-a izabran je Josip Strahonja koji će čakovečkim hazenašicama biti i trener. Od njih se i puno očekuje jer je i dotada sekcija bila dobra. Svojevremeno su bile opasan protivnik hazenašicama u Jugoslaviji. Organiziran je i turnir koji je odigran 11., 14. i 15. kolovoza. Na njemu su sudjelovale ekipe ČŠK-a, Slavije i VŠK-a. Pobjedniku će pripasti pokal ČŠK-a. Zagrebački hazena podsavez odobrio je ovaj turnir koji je ujedno bio i kvalifikacijske naravi. Nakon tog turnira hazena sekcije nabrojenih klubova mogu postati članovima Zagrebačkog hazena podsaveza. Kao priprema za turnir u Čakovcu će 31. srpnja igrati međusobno A i B ekipa hazena ČŠK-a. Prvi dan turnira bio je uspješan za Čakovčanke koje su igrale izvrsno protiv VŠK-a i zabilježile uvjerljivu pobjedu od 12:4. Posebno su se istakle sestre Olga i Vilma Hirschsohn. Prije susreta natjecateljke je pozdravila predsjednica hazene iz Čakovca gđa Franetović koja je gošćama predala i buket cvijeća. No, ovaj je turnir, odnosno ova utakmica ipak je vrlo značajna i to po tome što je to prva hazena utakmica u Jugoslaviji igrana noću, pod električnom rasvjetom. Veliki sportski centri nisu dosad omogućili svojim gledaocima, a ni njihovim sportašicama da nastupe noću. Prve su to učinile hazenašice Čakovca i to je bio pravi sportski spektakl koji je zadovoljio sve sportske sladokusce. Ta se utakmica igrala kao predigra noćne nogometne utakmice između ČŠK-a i Salzburga. Za tim primjerom Čakovčana uskoro su krenuli i Varaždinci, koji su u organizaciji SK Slavije priredili hazena turnir koji je također održan pod električnom rasvjetom. Na turniru su igrali VŠK, ČŠK, SK Slavija i Ilirija iz Ljubljane. Na stadionu „Slobode“ pred mnogobrojnom publikom Čakovčanke su opet nanijele težak poraz hazenašicama VŠK-a, ovaj put rezultatom 13:6. Opet je najbolja igračica bila Olga Hirschsohn. Velike zasluge za napredovanje i dobru igru pripadaju i treneru Strahonji. Nakon tog izvršena je i registracija igračica. Hazenašice su često nastupale kao predigra nogometnim utakmicama. Tako su 11. rujna kao predigra na igralištu ČŠK-a igrale kombinirane ekipe gdje su Čakovčanke pobijedile Varaždinke s 5:1. U istom se mjesecu, zaista intenzivno igraju susreti i sa Zagrebačkim hazena klubom, pa je 21. rujna kao predigra nogometne utakmice Zagreb-Budimpešta odigrana hazena utakmica, a rezultat je pozitivan te je ohrabrenje pred daljnje nastupe. Završilo je 14:14, a Čakovčanke su ugodno iznenadile sve prisutne svojom lijepom i brzom igrom. Uspjeh je značajniji tim više što se zna da redovito treniraju tek nekoliko mjeseci. Zahvaljujući dobroj igri, afirmiranosti, administrativnom i organizacijskom uređenju hazena sekcija ČŠK-a je konačno primljena kao redoviti član Zagrebačkog hazena podsaveza, odnosno Jugoslavenskog hazena saveza.

KUGLANJE

Prvi kuglački klub osnovan je 26. svibnja 1886. godine. To je ujedno i prvi sportski klub, a vezan je za gostionicu. Sportska aktivnost postojala je vjerojatno i ranije ali je to prvi puta da su neki međimurski sportaši organizirali svoju aktivnost i osnovali klub. Istina, organizirani trening ili neki stručni rad i nije postojao, ali su se kuglači redovito sastajali. Klub je osnovalo dvadeset članova u Baumhakovom dvorištu. Cilj je bio da se u okviru kuglanja održavaju česti sastanci, da se društvo okuplja te da se razvija ugodno vježbanje tijela, vezano uz zabavu. Preko zime su se članovi bavili streljaštvom kako bi dopunili klupske večeri. Prvi predsjednik kluba bio je Ignacije Pečornik. Duh je bio germanistički, a zapisnici su se vodili na mađarskom jeziku. Kasnije je sjedište kuglačkog kluba bilo u kuglani „Henčej“, a 1905. godine u kuglani Horvat. Broj članova je u tom vremenu 52. U ljetnom periodu organiziraju se kuglačka natjecanja, a u zimskom klupske večeri.

ATLETIKA

Čakovčani nisu sudjelovali na prvom lakoatletskom prvenstvu Hrvatske, ujedno i Jugoslavije koje je bilo organizirano u Zagrebu 1920. godine. Prvi puta je Čakovec zastupljen na prvenstvu Jugoslavije 1923. godine, također održanom u Zagrebu. Bilo je to prvenstvo koje nije bilo kvalitetno rezultatima i jedno je od najslabijih od 1920. do 1926. godine, no to ne umanjuje uspjeh čakovečkih natjecatelja. Te 1923. godine čakovčanin Sušnić koji je nastupao za Čakovečki športski klub postigao je zapažene rezultate. Osvojio je prva mjesta na 800 i 1500 metara i time postao dvostruki prvak države. To je ujedno bila i prva titula državnog prvaka koju je u sportu osvojio neki Čakovčanin. Rezultat od 2:14,8 sekundi koji mu je bio potreban da svlada stazu od 800 metara, slabiji je od rezultata postignutog 1922. godine ali je bolji od rezultata koji su postigli prvaci 1920. i 1921. godine. U trci na 1500 metara Sušnić je postigao najslabije prvo vrijeme od početka održavanja lakoatletskog prvenstva. Stazu je pretrčao za 4:54 sekundi. Na prvenstvima koja su se kasnije održavala Čakovčani su nastupali, ali nisu postizali rezultate koji bi bili vrijedni da ih se bilježi ili pamti. Izuzetak su bila natjecanja sokolaša gdje su međimurski natjecatelji u lakoatletskim disciplinama postizali zapažene rezultate čak i u jugoslavenskim okvirima. Zna se da Sušnić u to vrijeme nije imao nikakvog trenera, već se trčanjem bavio sam i iz ljubavi prema tom sportu. Bio je sam sebi trener, samostalan u svom radu, u osmišljavanju i provođenju treninga, a kako su u to vrijeme svi sportaši iz Čakovca nastupali za ČŠK, i on je branio boje kluba na spomenutom prvenstvu države. Iako je Čakovečki športski klub bio ponajviše poznat po svojoj nogometnoj sekciji, on je u svojim redovima okupljao sportaše iz raznih sportskih grana. ČŠK je bio pravo sportsko društvo koje je imalo sve sekcije sportova kojima su se bavili Čakovčani. U to vrijeme drugog sportskog kluba u Čakovcu nije bilo. Tek kasnije će se javiti čisti nogometni klubovi. U travnju 1926. godine u Čakovcu je po prvi puta organizirano javno natjecanje u jednoj lakoatletskoj disciplini. Naime, ČŠK je ugostio nogometnu sekciju poznatog Haška iz Zagreba. Prije no što se odigrala ova prijateljska utakmica, ulicama Čakovca je organizirana štafetna utrka u kojoj su gosti iz Zagreba bili bolji od domaćina i prvi su stigli na cilj. Poslije utrke natjecateljima su podijeljene medalje.

KONJIČKI SPORT

U čakovečkoj vojarni bio je stacioniran je rod vojske konjica. Zahvaljujući tome, Čakovec je imao razvijen konjički sport. Stariji ljudi još se uvijek sjećaju prijeratnih konjičkih trka (kojih je bilo i u novoj Jugoslaviji negdje do 1957. godine). Istina, za taj lijepi sport je bilo malo razumijevanja kod izdavačkih kuća pa je i malo dokumenata u novinama i drugim pisanim publikacijama. Sigurno je da je 1922. godine konjički sport veoma popularan u Čakovcu što možemo zaključiti iz toga što je, konjička trka koja je održana početkom lipnja 1922. godine nazvana i Čakovečka trka heat vožnja na jednu englesku milju (1609 metara). Spominju se i natjecatelji trke, ali je teško razjasniti tko je od navedenih konjanika Čakovčanin jer uz ime konja stoji samo prezime jahača. Daljnjim istraživanjima predstoji da se detaljnijom analizom i novim prikupljenim podatcima objasne neke nejasnoće i dopune novim podatcima te se prošire saznanja o konjičkom sportu u Čakovcu. Konjički sport u Čakovcu je i u 1926. godini aktivan. Istina, njime se bave najviše vojna lica. Starojugoslavenski oficiri su nosioci ovog lijepog i gracioznog sporta. Tako su čakovečki oficiri nastupili 22. kolovoza na konjičkim trkama u Slavonskom Brodu gdje su postignuti zapaženi rezultati. U trci za kobile od tri godine na stazi dugoj 1300 metara od sedam grla nastupio je i čakovečki predstavnik i zauzeo treće mjesto. Bio je to kapetan pl. Kotljarevski s grlom „Simpatie“. U preponskoj trci s osam prepona od šiblja na stazi od 2800 metara nastupio je i konjički pukovnik Dedić iz Čakovca. U veoma jakoj konkurenciji, prvo mjesto zauzelo je grlo „Belati“ nekog poručnika Gorjupa koji je smatran neslužbenim državnim prvakom Jugoslavije u spomenutoj disciplini, drugo mjesto je osvojilo grlo „Freigest“ Stjepana Kovačevića iz Varaždina, a treće je grlo „Marijana“ čakovečkog konjaničkog pukovnika Dedića. Koliko je konjički sport jak i atraktivan, iako se njime bave redovito oficiri i podoficiri (elita), vidi se i po tome što u svim najavljenim konjičkim natjecanjima sudjeluju i natjecatelji iz Čakovca. Tako su Čakovčani u mjesecu lipnju 1927. godine uzeli učešća u velikom internacionalnom natjecanju u Zagrebu. Da je konjički sport bio atraktivan, dokaz je i to što se nogometnoj sekciji „Građanskog“ iz Karlovca nije moglo udovoljiti da se prvenstvena utakmica odigra 29. lipnja, već se termin morao pomaknuti. U obrazloženju stoji da bi pri tom ČŠK mnogo izgubio jer bi građanstvo mahom išlo posjetiti rjeđe i atraktivnije konjičko natjecanje na čakovečkom hipodromu.

BICIKLIZAM

Iako je u Čakovcu već u prošlom stoljeću postojalo biciklističko društvo, biciklizam se kao sportska disciplina baš nije udomaćio. Međimurje je poznato kao kraj bicikla, ali su sportske pobude za biciklizmom neznatne. Unatoč toj konstataciji, 4. svibnja 1931. godine održana je biciklistička utrka kojoj je organizator Čakovečki športski klub. Staza je bila duga 32 km, a išla je od Čakovca do Murskog Središća i natrag. Na tu utrku prijavilo se dvanaest trkača, a prvi je na cilj stigao Ivan Matijašec u vremenu od jedan sat i deset minuta. Drugi je bio Lesjak s pola minute slabijim rezultatom, a treći Jalšec s rezultatom jedan sat i dvanaest minuta. Bitno je napomenuti da je u ono vrijeme ta cesta bila neasfaltirana.

ZRAKOPLOVSTVO

U nedjelju, 1.listopada 1933. godine Čakovčani su imali posebnu i neviđenu atrakciju sportskog karaktera jer je tog poslijepodneva održan propagandni zrakoplovni let. Taj je let priredio Oblasni odbor aerokluba u Zagrebu zajedno s čakovečkim Mjesnim odborom. Zanimanje je bilo neobično veliko pa se na uzletištu skupilo preko tisuću ljudi. Točno u 14 sati stigao je „Bijeli orao“ iz Zagreba i spustio se na poljani pored Putjana. Nekolicina ljudi javilo se za propagandnu vožnju avionom, te su na kraju tim avionom i poletjeli. Prvi aerodrom u Međimurju bio je smješten na južnom dijelu Čakovca. Bio je to ujedno i prvi aeromiting, no kasnije će ih biti i u većem broju. No, još je dug put do početka pravog aerosporta u Čakovcu, pa sve do Prve zrakoplovne balkanijade koja je jednim svojim dijelom održana u Pribislavcu (neposredna blizina Čakovca) 1975. godine.

MAČEVANJE

Čakovečki građani mačevanjem se bave već od 1897. godine. Nakon četverogodišnjeg rada prestaje se s mačevanjem da bi se ponovno pokrenulo 1904. godine i osnovalo društvo za gimnastiku i mačevanje. Zagrebački mačevalački podsavez inicirao je 1931. godine akciju za pokušaj osnivanja mačevalačkog društva u Čakovcu. Bila je inspirirana već postojećom mačevalačkom tradicijom prije prvoga svjetskog rata kada su se u Čakovcu mačevanjem aktivno bavili njegovi građani. Dalje od iniciranja nije se došlo pa tako mačevanja neće ni biti.

PLANINARSTVO

Jedna od najstarijih sportskih aktivnosti u Hrvatskoj je planinarstvo. Planinarstvo je 1974. godine slavilo svoju stotu obljetnicu djelovanja. Iako je Međimurje ravničarski kraj i u Čakovcu je djelovalo planinarsko društvo. Planinarsko društvo je u Čakovcu osnovano 1924. godine kao podružnica Hrvatskog planinarskog društva. Društvo je osnovano 10. veljače spomenute godine. Pri samom osnivanju društvo je brojilo 50 članova. Zvalo se „Železna gora“. Pod istim je nazivom planinarsko društvo u Čakovcu djelovalo i u novoj Jugoslaviji, a sandučić s klupskim obavijestima imalo je u čakovečkoj pošti. Planinari društva Železna gora iz Čakovca aktivno su sudjelovali u nizu akcija. Posebno je za izdvojiti prisustvo čakovečkih planinara na svečanoj proslavi i otvaranju planinarske kuće i piramide na Ivančici u kojoj su sudjelovali hrvatski i slovenski planinari. Pri otvaranju doma i piramide govorili su potpredsjednik Hrvatskog planinarskog društva Runolist iz Zagreba Šorš te ravnatelj čakovečke Preparandije Cividini. Planinarsko društvo u Čakovcu u tišini radi i dalje. Za njegove manifestacije zna se malo iz razloga što taj sport nije atraktivan za širok krug građana. U njemu se mora sudjelovati aktivno. Da društvo djeluje i u 1934. godini, vidljivo je i iz prisustva članova Planinarskog društva Železna gora iz Čakovca na proslavi 10. godišnjice postojanja HPD Strahinščica u Krapini.

ŠAH

U Čakovcu se igra i šah. Šahovska sekcija djeluje u sklopu Čakovečkog športskog kluba. Istina, to je sport kojim se bave čakovečki sportaši tijekom zimskih večeri. Održavaju se i turniri i organiziraju međugradski susreti. Tako je početkom prosinca 1934. godine održan šahovski turnir između varaždinskih i čakovečkih šahista. Susret je održan u Čakovcu u kavani „Royal“. U tom susretu Čakovčani su slabiji od svojih protivnika i poraženi su rezultatom 6:4. Za Čakovčane su nastupali: Halasz, koji je i najbolji igrač, Bence, Goricaj, Votling, Legenstein, Jovanović, Romež, Vukobratić, Mađarić i Takač. Šahovska sekcija ČŠK-a vjerojatno je postojala i prije ali je djelovala povremeno, pa se u godišnjim izvještajima ČŠK-a ni ne spominje. Da je to tako može se vidjeti iz komentara toga susreta gdje je komentator dao ocjenu igre i na jednom mjestu veli da su se domaći u ovom uzvratnom susretu znatno popravili od lanjske godine.

KLIZANJE

Samostalno klizačko društvo osnovano je 19. prosinca 1890. godine, ali je to društvo djelovalo još od 1887. godine, doduše bez ikakve organizacije. Pri osnivanju su bila 23 aktivna i 3 potpomagajuća člana. Za klizanje je na privremenu upotrebu data grofovska uprava jezero iza staroga grada. Klizalište je otvoreno 1. siječnja 1891. godine, a 1904. godine predsjednik postaje Dekany Mihaly, profesor učiteljske škole koji se s oduševljenjem trudi da društvo procvate i to ne samo okupljanjem članova već i osposobljavanjem samog klizališta. U tekućoj sezoni klizanje je bilo popularno i u večernjim satima kada je klizalište bilo osvijetljeno električnim lučnim svjetiljkama koje su davale svjetlo nad cijelim prostorom na kojem su klizale vedre i živahne grupe klizača. Društvo je tada brojalo 80 članova. Nakon osnivačke skupštine pravila Čakovečkog klizačkog društva napisana su 6. prosinca 1891. godine, a potpisali su ih tajnik i predsjednik društva. Cilj društva je rekreativna zabava, gajenje i usavršavanje klizanja, organiziranje proslava i natjecanja. Društvo ima i pečat s mađarskim natpisom Čakovečko klizačko društvo 1891. Dakle ta se godina uzima i kao godina osnutka klizačkog društva u Čakovcu. Članovi društva trebali bi biti „besprijekorne osobe koje pripadaju kulturnom društvenom sloju“, a sam nam ovaj navod govori o licemjernosti društva jer bi po tom opisu članovi mogli biti samo pripadnici vladajuće klase. Zanimljivo je da je to društvo ipak relativno otvorenog tipa gdje su za razliku od svih ostalih društva toga vremena izvanredni članovi mjesni učenici koji se koriste samo jednim pravom – smiju klizati samo na društvenom klizalištu.

IZGRADNJA KUPALIŠTA

Jedan od najznačajnijih događaja u rekreaciji građana dogodio se 1934. godine kad se prišlo gradnji kupališta u Čakovcu na privatnu inicijativu i uz pomoć općine. Postoji akcioni odbor za gradnju kupališta, koji je sazvao sastanak građana 18. travnja. Na čelu akcionog odbora je Adolf Fischer. Gradnja je zamišljena na sljedeći način: dio novca bila bi subvencija općine, i to u visini od 48 000 dinara iz već postojećeg fonda za gradnju kupališta. Sljedećih 12 000 dinara osiguralo bi Društvo za proljepšavanje Čakovca. Ostali dio bili bi dobrovoljni prilozi građana. Radna snaga za gradnju bila bi isplaćivana iz fonda za nezaposlene. Predviđeno je da općina u tu svrhu besplatno da zemljište te struju potrebnu za gradnju. Predviđeno je i mjesto na kojem će se bazen graditi. Izvršena je analiza vode koja je potvrdila da je voda u blizini grada Zrinskih pogodna za kupanje. Za izgradnju kupališta, odnosno bazena, bilo je prema predračunu potrebno skupiti 140 000 dinara, a gradnja je predviđena etapno s mogućnošću proširenja. Polovina potrebnog iznosa za gradnju već je osigurana iz spomenutih izvora, a pored toga je skupljeno 30 000 dinara dobrovoljnih priloga građana. Na jednoj sjednici akcionog odbora za gradnju kupališta predstavnik općine je izjavio da je općina već i prije planirala gradnju kupališta te je godišnje odvajala određena sredstva. Sad će općina vjerojatno, uz 48 000 dinara namjenskih sredstava, osigurati i dodatna sredstva kako bi se gradsko kupalište što prije izgradilo. Zanimanje građana je vrlo veliko što se vidi i iz uspjeha prikupljanja dobrovoljnih priloga i po velikom odazivu građana na sastanak. Međutim, na ovom sastanku nije osnovano kupališno društvo kako je bilo predviđeno, nego je dosadašnji inicijativni odbor ovlašten da i dalje djeluje u pravcu što bržeg ostvarenja gradnje kupališta. Akcija inicijativnog odbora za gradnju gradskog kupališta je potpuno uspjela te su se tako Čakovčani u ljetu 1934. godine već kupali u bazenu gradskog kupališta.